Senzorna integracija počinje vrlo rano, još u majčinom trbuhu i nastavlja se razvijati i dalje, nakon poroda. Ona nam daje mogućnost da možemo puzati, igrati se, hvatati igračke/stvari. Dijete u razdoblju od treće do sedme godine polako postaje senzomotorička zrela osoba. Tih prvih sedam godina naziva se razdobljem senzomotoričkog razvoja, te tada postupno, socijalni i kognitivni odgovori, kroz igru i zabavu, prevladavaju neke senzomotoričke aktivnosti.
Kada razmišljamo o osjetilima onda zamišljamo zasebne kanale informacija , ali oni rade zajedno da bi nam prije svega dali pouzdanu sliku svijeta oko nas i naše uloge u njemu.
Vrijeme je da upoznamo veličanstvenih 8 osjetila!
Vestibularni sustav ili osjetilo ravnoteže sastavljene je od strukture koje su smještene u unutarnjem uhu, zadatak im je detektiranje pokreta i promjene položaja glave. Omogućuje nam da znamo kojom se brzinom krećemo, u kojem smjeru idemo gore-dolje, naprijed – natrag ili u krug te gdje se naše tijelo nalazi u prostoru. Osjetilo ravnoteže (vestibularni sustav) omogućuje nam orijentaciju u prostoru, kontroliranje mišićne napetosti – govori mišićima koliko se mora stegnuti kako bi ostalo uspravno i kretalo se unatoč stalnom djelovanju sile teže. Također nam pomaže u reguliranju budnosti i pažnje – npr. lagano ljuljanje djeluje umirujuće dok nagli pokreti kao što je skakanje aktivirajuće. Održavanje ravnoteže i stabilizacija očiju u prostoru za vrijeme pokretanja glavom.
Proprioceptivni sustav ili osjet pozicije tijela
Propriocepcija je unutarnje osjetilo koje nam govori gdje su nam dijelovi tijela , a da u njih ne moramo gledati. Ta unutarnja svijest o tijelu prenosi se iz receptora u zglobovima, mišićima, ligamentima i vezivnom tkivu.
Proprioceptivni sustav nam daje informacije o kretnjama zglobova i tijela, informacije o opsegu, snazi, trajanju, smjeru kretnji, položaju tijela ili dijelova tijela u prostoru i tonusu mišića. Zajedno sa vestibularnim sustavom upravlja mišićnim tonusom, kontroliše držanje tijela i stvaranje sheme tijela.
Taktilni sustav ili osjetilo dodira razvija se još u majci i najveći je senzorni sustav tijela. Taktilni receptori nisu smješteni samo po koži, nego ustima, grlu, probavnom sustavu. Reagira na dodir, pritisak, bol, temperaturu i vibraciju. Njegova zadaća je prepoznavanje predmeta opipom, lokalizacija dodira, doprinosi razvoju sheme tijela, djeluje kao zaštitni i odbijajući sustav.
Vizualni sustav ili osjetilo vida
Izvor informacija o kretanju, uključen u motoričko planiranje i anticipaciju. Povezan je sa vestibularnim sustavom za kontrolu ravnoteže. Svjetlo stimulira receptore na mrežnici jer oni u mozgu šalju informacije o vizualnom svijetu oko nas. Na vizualni sustav utječu:
- OŠTRINA (mehanizam fokusiranja očiju)
- OKULOMOTORIKA (omogućava nam da pogledom pratimo objekt koji se kreće)
- VIZUO-MOTORIČKA KOORDINACIJA (omogućava nam da spretno hvatamo loptu ili pišemo)
- VIZUALNA PERCEPCIJA (omogućuje detektiranje finih razlika među ljudskim licem ili sparivanje čarapa)
Auditivni sustav ili osjetilo sluha
Zvučni valovi stimuliraju receptore u unutarnjem uhu koji šalju informaciju u mozak na interpretaciju. Auditivni sustav omogućuje nam da čujemo, diskriminiramo ili lociramo zvukove. Ima veliku ulogu za učenje jezika i komunikacije.
Olfaktorni sustav ili osjetilo mirisa
Kemijski receptori smješteni su u nazalnim strukturama i omogućuju nam da mirišemo i razlikujemo različite mirise. Miris može biti snažan senzorni doživljaj – kao na primjer emocionalno pamćenje ugodnih mirisa (blagdani, miris kolača, različite biljke) ili može biti neugodan neugodan (miris određenog parfema, kolonjske vode…)
Gustativni sustav ili osjetilo okusa
Kemijski receptori na jeziku omogućuju nam da razlikujemo okuse (slatko, slano, kiselo, gorko, ljuto) i teksture (meko, tvrdo, ljepljivo, hrskavo).
''Poremećaj senzoričke integracije je kao ‘’prometni kaos ili gužva’’ koji ometaju određene dijelove mozga da na primjeren način zaprime i obrade senzorne informacije.'' Ayres, 1985.
Simptomi poremećaja senzorne integracije
Najčešći simptomi poremećaja senzorne integracije kod djece su:
- česte i neobične promjene raspoloženja u ranoj razvojnoj dobi
- slaba ravnoteža, strah od visine
- nedostatak osjećaja za opasnost i često ozljeđivanje,
- neosjetljivost na zvukove,
- nedostatak samokontrole i impulzivnosti,
- kašnjenje govora, zaostajanje u razvoju govora, jezika ili motoričkih aktivnosti,
- neobično niska ili visoka razina aktivnosti (hiperaktivnost),
- poteškoće u učenju,
- prekomjerna ili nedovoljna osjetljivost na pokret ili dodir,
- emocionalne i socijalne poteškoće,
- isključivanje i povlačenje u sebe.
Što možemo učiniti?
Ukoliko ste zabrinuti svakako biste trebali posjetiti stručnjaka iz područja senzorne integracije koji će pri samoj procjeni uzeti sveobuhvatnu anamnezu, roditelji će ispuniti ček listu ili upitnik o funkcioniranju djeteta u svakodnevnom životu. Tijekom opservacije stručnjak će sustavno kliničko promatrati (držanje, tonus, uzorci pokreta, prijenos težine, proksimalna stabilnost, asimetrija, antigravitacijski pokret, razina aktivnosti, odgovor na taktilne, propiroceptivne, vestibularne podražaje i dr. Primjenjivati će testove za procjenu senzoričke integracije ( SIPT, DeGangi Berk test senzorne
integracije , Sensory Profile 2 i slično ) . što su:
- osigurajte ”baš pravi izazov” u aktivnostima i igri, na način da terapeut prati i oblikuje aktivnost ili okolinu.
- poticanje intrinzične motivacije djeteta.
- poticanje na pojavu adaptivnog odgovora, što se odnosi na uspješan odgovor na zahtjev okoline.
- poticanje na aktivno sudjelovanje.
- održavanje optimalne razine uzbuđenja koja je preduvjet za učenje.
- prilagođavanje i promjena okoline koja će osigurati bolju obradu (pravovremeno i primjereno osiguravanje aktivnosti bogatih proprioceptivnim, vestibularnim i taktilnim podražajima potiče njihovo bolje procesuiranje).
- djetetu individualno usmjereni i djetetom vođeni terapijski postupak.
Izvori:
- Fisher AG, Murray EA, Bundy AC (1991). Senzorna integracija: teorija i praksa. Tvrtka FA Davis
- Senzorna integracija iz dana u dan, Lindsey Biel i Nancy Peske
- Dijete i senzorna integracija, Jean Ayres, Naklada Slap
Add comment
Comments