Znate li činjenicu da senzorna integracija počinje još u majčinom trbuhu i nastavlja se razvijati nakon poroda? Ona zapravo omogućuje djetetu da nauči puzati, igrati se, prihvaćati igračke i stvari. Razdoblje senzomotoričkog razvoja je do 7 godina pa je vrlo važno pratiti razvoj djeteta kako biste na vrijeme uočili potencijalno odstupanje ili rizik te ga potaknuli na različite aktivnosti.
Kad se beba rodi ona već ima određene genetske predispozicije koje dalje utječu na njezine sposobnosti i interese. To su zapravo potencijali koji se dalje oblikuju pod utjecajem okoline. Istraživanja su pokazala da je plastičnost mozga (sposobnost mozga da se mijenja na temelju područja iz okoline) najveća u prvih par godina života. Svaki put kada dijete pokušava dotaknuti zanimljiv predmet, kada vidi nešto novo, kada osjeti i doživi nešto novo javljaju se sitni električni potencijali u mozgu, koji povezuju neurone u mrežu. S obzirom na to da je do treće godine djetetova života razdoblje njegova najintenzivnijeg učenja i razvoja, iznimno je važno osigurati mu izazovnu, poticajnu i razigranu okolinu u kojoj će istraživanje biti najbolja igra.
Na početku bebe mogu koristiti samo svoje reflekse za interakciju sa svojom okolinom (sisanje, hvatanje i gledanje). Kako se njihov mozak dalje razvija, bebe počinju namjerno ponavljati radnje koje im pružaju zadovoljstvo, poput sišenja palca. Počinju vidjeti, čuti, osjećati opipom i okusom svijet oko sebe. Svim svojim osjetilima o kojima možete pročitati više, oni zapravo uče i usvajaju važne informacije iz okoline. Njihova osjetila omogućuje znatiželju, što ih potiče na istraživanje, a sve vodi usmjerenom pokretu. U dobi od četiri do osam mjeseci beba namjerno ponavlja radnje koje utječu na njihovu okolinu, kao na primjer posezanja za loptom. Ako tu istu loptu s kojom se dijete igra pokrijemo sa pokrivačem, dijete neće gledati ispod pokrivača kako bi pronašlo loptu. Tek nekoliko tjedana kasnije, kada se razvije trajnost objekta, dijete shvaća da lopta još uvijek postoji čak i ako je ne može vidjeti. Kasnije djeca počinju oponašati druge, proizvoditi različite zvukove i ponašanja.
Kako prepoznati senzoričke poteškoće?
Beba može biti osjetljiva na vanjske podražaje poput zvuka, svjetla ili dodira što znači da mozak ima poteškoće objediniti sve dobivene informacije. Osjetljivost se očituje kao hiperreaktivnost (previše osjetljivo na podražaj) ili hiporeaktivnost (nedovoljna osjetljivost na senzorski podražaj). Na primjer, majka pokušava umiriti bebu ljuljanjem, beba koja ima teškoće sa senzornom integracijom će se još više uznemiriti i plakati, dok će beba koja nema teškoće sa senzornom integracijom uživati u toj aktivnosti.
Koji je idući korak kad postoji rizik ili odstupanje u području senzorne integracije?
Kad se obratite terapeutu senzorne integracije on će promatrati bebu u različitim situacijama kao što su mijenjanje pelena, igranje, hranjenje, učenje i tješenje. Promatrati će interakciju Vas i bebe, te kako odgovarate na potrebe bebe. Također, promatrati će se vizualni kontakt, odgovor na dodir, zvuk, nošenje, ljuljanje, reakcije na promjenu položaja tijela, održavanje ravnoteže, percepcija okoline, te reakcije na zvučne i vizualne podražaje.
Na temelju dobivenih informacija iz anamneze, inicijalne procjene, promatranja bebe i video analize može se zaključiti problem te će terapeut zajedno s Vama postaviti ciljeve terapije za bebu. Vrlo važna karika u cijelom procesu je osnaživanje roditeljskih vještina, stručnih savjeta i smjernica terapeut Vam zapravo pomaže osvijestiti na koje sve načine možete utjecati na razvojni ishod bebe kroz vaše svakodnevne rutine.
Add comment
Comments