Terapija hranjenja

Published on 22 August 2024 at 15:05

 

Je li vaše dijete vrlo izbirljivo? Ima li tantrume ili odbija jesti za vrijeme obroka? Ima li poteškoća s gutanjem, U vašem domu svaki dan je bitka za vrijeme obroka?

Roditelji djece s teškoćama u razvoju,a i djece urednog razvoja vrlo često se sučavaju i susreću s teškoćama i problemima pri hranjenju  djece.  U svojo praksi susrećem se sa izjavama roditelja   da njihovo dijete  ne žele jesti krutu hranu ili želi samo hranu određene teksture, imaju nagon povraćanja, biraju hranu određenog oblika ili boje, ne žvaču hranu te su općenito izbirljivi.  Neka od ovih ponašanja su usko povezana s organskim uzrocima, ali  određeni dio je naučeno ponašanje i rutina, često i rigidnih prehrambenih navika. Zadatak terapeuta koja se bave područjem iz terapijskog hranjenja je pravovremeno savjetovanjem roditelja i intervencija  u području terapijskog hranjenja može se postići napredak te ovisno o djetetovom psihofizičkom potencijalu i dosljednosti terapijskih postupaka pomoći mu da usvoji socijalno prihvatljivije prehrambene navike.


Čimbenici koji utječu  na usvajanje vještina hranjena:

  • Nedovoljno razvijene ili ne razvijene oralnomotoričke vještine zbog hipotonusa ili hipertonusa orofacijalne muskulature
  • Preferiranje nezdrave hrane, slatkiša, konzumiranje nezdrave hrane između obroka, jednolična ishrana
  • Tekstura hrane koja nije primjerana za dob npr. dugo miksanje i blendanje hrane te samim time djete ne stimulira i potiče na žvakanje
  • Dijete ima povećanu ili smanjenu potrebu za hranom što može utjecati na fizički rast i razvoj .

Neki simptomi koji ukazuju na teškoće u području hranjenja:  

  • Poteškoće sa žvakanjem hrane, obično gutanje hrane u cijelim komadima.
  • Poteškoće s gutanjem hrane ili odbija gutanje određenih vrsta hrane.
  • Odbija jesti određene teksture hrane ili ima poteškoća u prijelazu s jedne teksture na drugu (npr. s hranjenja na bočicu na pire, s pirea na meku krutu hranu ili hranu s miješanom teksturom).
  • Izbjegava ili je vrlo osjetljiv na određene teksture hrane, temperature hrane i/ili okuse.
  • Poteškoće u kontroli i koordinaciju kretanja hrane u ustima, žvakanja i pripreme za gutanje hrane.
  • Nemiran ili razdražljiv pri hranjenju..
  • Često kašlje tijekom jela.
  • Grčevi i gušenja prilikom jela.
  • Često povraća tijekom ili neposredno nakon jela ili pića.
  • Odbija ili rijetko isproba novu hranu.
  • Odguruje hranu.
  • Ima poteškoća u prijelazu s hranjenja sondom (PEG) na oralno hranjenje.
  • Vrijeme hranjenja traje dulje od 30 minuta za dojenčad i 30 do 40 minuta za malu ili malu djecu.
  • "izbirljiv u jelu" i  jede ograničenu raznolikost hrane ili konzistencije.

Cilj terapije hranjenja je pomoći djeci  da razviju normalne, učinkovite obrasce hranjenja i ponašanja. Terapija hranjenjem je više od “ učenja djeteta jesti”. Terapeuti blisko surađuju s djecom i njihovim obiteljima kako bi utvrdili izvor djetetovih poteškoća i razvili vrlo specifične terapije kako bi cijeli proces prehrane učinili lakšim i ugodnijim.

Tijekom terapije hranjenja, terapeuti rade s djecom na vještinama koje su im potrebne kako bi vrijeme obroka učinili ugodnijim i hranjivijim. Vještine koje se ‘’uče’’ su  svakom djetetu prilagođene, a neke od  najčešćih vještina na kojima se radi:

  • Oralne vještine: Neka djeca možda nemaju vještine potrebne za jelo i/ili piće zbog kašnjenja u razvoju, bolesti, alergija i niza drugih čimbenika. Kada je to slučaj, terapeuti rade s  djecom kako bi ih naučili kako kontrolirati i koordinirati žvakanje, pijenje, sisanje, gutanje i slično tijekom jela i pijenja. Terapeuti također rade  djecom na oralnoj motorici  kako bi povećali oralnu snagu i opseg pokreta svakog djeteta.
  • Orijentacija prema hrani : Zbog bolesti, alergija, senzorne preosjetljivosti ili kašnjenja u razvoju, nekoj  djeci je potrebna pomoć  u povećanju količine i vrste hrane koju jedu. Ovo je vrlo važno i omogućit će djetetu da bolje uživa u obrocima i da se hrani uravnoteženije i zdravije. Terapeuti rade s djecom i njihovim obiteljima kako bi povećali količinu i vrstu hrane koju dijete želi jesti. Neka djeca, osobito ona sa senzoričkom preosjetljivošću  ili ona koja nisu bila izložena raznovrsnoj hrani, mogu  naučiti vještinu  kako smanjiti svoju osjetljivost na hranu i njezinu teksturu.
  • Poboljšajte sveukupno iskustvo prehrane: Bez obzira na to je li dijete imalo problema s jelom zbog bolesti ili alergija, hrane koja izaziva senzornu preosjetljivost i/ili smanjenih oralno motoričkih  vještina, možda su  tijekom procesa razvili negativne osjećaje prema jelu i vremenu obroka. Kao rezultat toga, mnoga djeca i njihove obitelji imaju koristi od učenja kako stvoriti pozitivna iskustva za vrijeme obroka. Terapijski rad je usmjerena na djete i  njihovu obitelj kako bi poboljšali cjelokupnu djetetovu rutinu obroka i stvorili pozitivne asocijacije s hranom. Također, rade s djecom kako bi im pomogli da steknu neovisnost u  samostalnom hranjenju podučavajući ih vještinama poput pijenja iz šalice, jedenja žlicom ili vilicom ili pijenja na slamku. Dijete se uči kako uživati ​​u obroku i educiraju se roditelji  kako stvoriti pozitivno iskustvo obroka,  tako da obroci i međuobroci mogu postati lakši za cijelu obitelj.

Roditelji  imaju važnu ulogu u terapiji hranjenja. Dok dijete uči vještine kako bi počelo  bolje jesti, roditelji moraju naučiti vještine i strategije koje mogu koristiti kod kuće kako bi pomogli djetetu da napreduje i počne  bolje jesti i/ili piti. Roditelji i terapeuti su tim koji rade zajedno kako bi osigurali da dijete dobije terapijsku, fizičku, socijalnu i emocionalnu podršku kako bi poboljšalo svoje vještine i navike hranjenja. Kako bi djeci  pružili ono što im je potrebno kod kuće, terapeuti podučavaju roditelje:

  • Strategijama hranjenja i opći savjeti za prehranu kod kuće.
  • Taktikama za rješavanje negativnih ponašanja tijekom obroka.
  • Kako kod kuće nastaviti poticati dijete da jede novu vrstu hranu uvedenu tijekom terapije.
  • Voditi dnevnik hrane - što dijete jede i kako se ponaša za vrijeme obroka i kako reagira na hranu.

Radeći kao tim, roditelji i terapeut odlučuju koju će hranu uvesti tijekom terapije. Ova odluka uključuje mnoge čimbenike uključujući razinu djetetovih oralnih vještina (što ono može žvakati, piti  ili progutati), obiteljsku kulturu i izbor stila života, djetetove posebne prehrambene potrebe i sva osjetilna iskustva ili iskustva s teksturom hrane na koja se cjelokupna terapija odnosi. Nakon  promatranja obroka  djeteta i roditelja, terapeut može dati povratnu informaciju i savjet o tome kako mogu primjeniti naučeno u terapiju hranjenja i učiniti obrok ugodnijim.

Nekoliko ideja za terapiju hranjenja koju možete uvesti kod kuće i prakticirati kao obitelj

Postavite rutinu

Što se tiče vremena obroka, postavite rutinu pridržavajući se rasporeda obroka. Pobrinite se da obroci budu bez ometanja poput ekrana ili igračaka kako biste vi i vaše dijete mogli biti prisutni i usredotočeni tijekom obroka. Vaše bi dijete trebalo biti opušteno, stoga ograničite sve podražaje u prostoriji kako bi moglo probati hranu bez osjećaja preopterećenosti.

 

Neka bude zabavno!

Predstavite hranu s različitim teksturama i bojama. Pustite svoje dijete da se samo hrani, čak i ako stvari postanu neuredne. Nemojte se ljutiti, već ih potaknite da pojedu hranu i dajte im do znanja kada rade ‘’good job’’.  Namirnice možete izrezati u zabavne oblike ili ih složiti na zanimljive načine kako biste svoje dijete više zainteresirali za hranu.

 

Potaknite svoje dijete da pomogne u pripremi obroka

Kada dođe vrijeme za pripremu obroka, zamolite dijete da vam pomogne kuhati ili pripremiti. To im daje priliku da istražuju hranu svojim osjetilima dok se obrok priprema. Neka stvari budu lagane i pozitivne. Obiteljski obroci su kada je to moguće također je korisni  tako da vaše dijete može vidjeti kako svi ostali uživaju u hrani.

Add comment

Comments

There are no comments yet.