Gruba motorika je sposobnost korištenja velikih mišića za stajanje, hodanje, skakanje, trčanje i drugo. Ove vještine počinjemo učiti od samih početaka. Bebe uče od kontrole vrata do okretanja na stranu, puzanja, sjedenja i stajanja, a kako bebe rastu, uče hodati, trčati i skakati. Razvijaju ravnotežu tijela; snagu mišića i koordinaciju različitih dijelova tijela. Važno je naglasiti da na grubu motoriku utječu mišićni tonus, snaga i koordinacija. Razvoj grube motorike je od velike važnosti u razvoju djeteta, jer se na njega naslanja daljnji razvoj fine motorike. Svakodnevne životne aktivnosti ovise o gruboj motorici kao io finoj motorici. Obje ove vještine pomažu nam u ispunjavanju naših svakodnevnih zadataka i izazova.
Razvoj grube motorike
Slijed razvoja je isti kod sve djece, ali se brzina razvoja razlikuje od djeteta do djeteta. Razvoj napreduje u “cefalokaudalnom” smjeru (znači od glave do pete). Prvi korak prema hodanju je razvoj kontrole glave – snage u mišićima vrata. Dijete može raditi puno toga s rukama prije nego što prohoda.
Na popisu možete vidjeti neke tipične razvojne prekretnice za grubu motoriku. Ovaj kontrolni popis može varirati od pojedinca do pojedinca. Imajte na umu da je svako dijete drugačije i da mogu postojati razlike u stjecanju razvojne prekretnice. Ako primijetite kašnjenje u ovim obrascima dulje od 3-4 mjeseca, obratite se najbližem radnom terapeutu/drugom stručnjaku za ranu procjenu i intervenciju.
Napomena: Postavljanje na noge kako bi vidjeli gura li se beba nogama o tvrdom podlogu i povlačenjem u sjedeći položaj bez zaostajanja glave provode samo stručnjaci u svrhu procjene motoričkog razvoja.
Koja je uloga radnog terapeuta i kako on pomaže djeci da poboljšaju svoje grubo motoričke vještine saznat ćete u daljnjem tekstu. Prije svega radni terapeut počinje s procjenom, a zatim planiranjem intervencije kroz korištenje različitih metoda ili aktivnosti. Individualni plan se izrađuje prema potrebama djeteta, te uključuje vježbe i funkcionalne aktivnosti za poboljšanje grubo motoričkih sposobnosti.
Važno je naglasiti da radni terapeut vidi dijete kao cjelinu i pokušava razviti druge potrebne vještine uz motoričke vještine, a to se odnosi na razvoj ravnoteže i koordinacije, snage i izdržljivosti, pažnje i koncentracije, funkcije ruku i svijesti o tijelu. Kako bi postigao gore navedene ciljeve, RT koristi mnoge aktivnosti za poboljšanje grubo-motoričkih vještina kao što su:
- Ravnoteža – hodanje po ravnoj liniji i hodanje preko prepreka
- Postura
- Koordinacija oko-ruka/noga
- Vizualna i slušna diskriminacija – Sposobnost razlikovanja dubine zvuka/objekta u prostoru
- Propriocepcija – Percepcija tijela/udova u prostoru
- Bilateralna integracija i koordinacija – Korištenje i kontrola obje ruke/noge u odnosu na objekte u prostoru
- Svijest o prostoru – Procijeniti i kretati se u skladu s prostornim odnosima između predmeta i tijela
- Aktivnosti na podu – Trbušnjaci, ravnoteža u četiri točke, sklekovi, prevrtanje
- Iniciranje pokreta – Započinjanje pokreta na naredbu
- Stabiliziranje pokreta mišića – Potrebno za ravnotežu pri savijanju
- Ritmičnost pokreta – Kretanje se sličnim uzorkom u skladu s glazbom/ritmom
- Motoričko planiranje i ”tajming” – Planiranje i tempiranje kretanja u odnosu na zadatak
- Motorička izvedba – Sposobnost kontrole i samostalnog izvođenja glatkih pokreta
- Prelaženje središnje linije – Dovođenje ruku do sredine tijela
- Vremenska svjesnost – Uvažavanje brzine i vremena
- Konstantnost oblika – Uvažavanje veličine predmeta
- Vestibularna regulacija
- Regulacija ravnoteže pomoću receptora u unutarnjem uhu
- Održavanje ravnoteže u sjedenju, stajanju i kretanju
- Detektiranje brzine i smjera kretanja
- Pamćenje i prisjećanje uzoraka pokreta mišića (Mišićno pamćenje)
- Dovršavanje i zapamćivanje motoričkih obrazaca
- Učenje i pamćenje novih motoričkih obrazaca
- Slušanje, razumijevanje i odgovaranje na upute
Radni terapeut kroz savjetovanje jača i osnažuje roditeljske vještine kako bi pružio adekvatnu podršku djetetu. Osvješćuje ih koliko je potrebno pružanja fizičke pomoći i kada će se postupno smanjivati fizička podrška u izvođenju aktivnosti. Također, pronalazi strategije kako motivirati dijete na aktivnost kroz pohvalu svakog pokušaja izvođenja aktivnosti.
Kako bi roditelji maksimalno sudjelovali u ovom terapijskom procesu potiče ih se na osiguranje poticajnog okruženja za dijete. Zanima vas koje je to okruženje? Bez brige, ne zahtijeva skupocjenu opremu nego samo vrijeme, prirodu, maštu i kreativnost! Provedite vrijeme u prirodi kroz šetnju i planinarenje, plivanje ili klizanje, trčite, preskačite, plešite, igrajte nogomet ili košarku, prevrćite se ili hrvajte, vozite bicikl, prolazite prepreke od prirodnih materijala…Sve vam zvuči poznato i već to sve radite? Ovo je samo podsjetnik da radite sve dobro i omogućite svome djetetu uvijete za razvoj grubo motoričkih vještina, koje naravno kroz ove aktivnosti utiču na razvoj i druge vještine potrebne za funkcioniranje u aktivnostima dnevnog života.
Add comment
Comments